
Prema Versailleskom ugovoru, njemačka mornarica bila je ograničena na brodove s istisninom ne većom od 10 000 tona; međutim, ta se ograničenja nisu proširila na gradnju brodova namijenjenih drugim nacijama. Nakon Prvog svjetskog rata Njemačka je ostala s nekoliko stotina nedovršenih brodova. Neki od njih dovršeni su i prodani u inozemstvo. Švedska bi, vođena svojim ciljem da ojača svoje pomorske snage, mogla istražiti mogućnost nabave i dovršenja njemačkog bojnog broda.