
Nakon Washingtonske pomorske konferencije donesena je odluka da se dva bojna krstaša klase Lexington preurede u nosače zrakoplova. Ovi su brodovi izvršili značajan utjecaj na budući dizajn nosača zrakoplova; pilotska paluba i vanjske strane hangara integrirane su u trup, dajući uzdužnu čvrstoću cijelom brodu. Ovakav dizajn omogućio je potpuno zatvoren prostor hangara. U vrijeme kada su japanske snage napale Pearl Harbor, USS Lexington je bio u procesu prebacivanja zrakoplova na Midway. Tijekom bitke za Coral Sea, USS Lexington pretrpio je nekoliko pogotka bombama. Na kraju je donesena odluka da se brod potopi, a razarač USS Phelps dobio je zadatak potopiti Lexington koristeći torpeda.