U kasnim 1920-ima došlo je do spora među čelnicima grčke mornarice oko toga treba li ulagati u izgradnju više konvencionalnih brodova ili graditi manje, ali jače brodove. Godine 1929., kada je Turska kupila četiri razarača od Italije, prevladao je prvi pristup, a Grčka je naposljetku naručila četiri razarača koja će se izgraditi s pojednostavljenom tehnologijom, također u Italiji. Alternativno rješenje mogao bi biti drugi pristup, koji je predviđao naručivanje par velikih brodova s topovima od 140 mm. Najprikladniji je bio jedan od predprojekata flotne krstarice koji je britanski admiralitet u to vrijeme razmatrao. Naime, krstarica klase E naoružana sa šest topova kalibra 140 mm. Lambros Katsonis je dobio ime po vođi narodnooslobodilačke borbe grčkog naroda.